субота, 19. новембар 2011.

Druženje je veoma važno za našu decu

Druženje je važan deo obrazovanja deteta. Sa odrastanjem, značaj socijalne interakcije ne prestaje da postoji. Kao odrasle osobe će morati da znaju kako da upravljaju socijalnim aspektima svoje karijere. Često se desi da je ono što znate manje važno od onoga ko ste. Ponekad je važnije da se nekome dopadnete nego kakve su vam kvalifikacije. To je karakteristika svih društava sveta, od najnerazvijenijeg do najnaprednijeg. Dakle, pomaganje vašem detetu da postane vešto u druženju i odnosima sa drugom decom, je podjednako važno kao kad im pomažete da nauče da čitaju i pišu. Kako da pomognemo detetu da se snalazi među drugovima u školi?
Prva stvar koju treba da uradimo je da budemo sigurni da su dorasli obavezama u školi. Posebno je važno kod odabira srednje škole da budemo sigurni da težina i vrsta škole odgovaraju njihovim mogućnostima i sklonostima. Ukoliko su zahtevi škole iznad njihovih mogućnosti, ili će se u potpunosti posvetiti učenju i zapostaviti druženje, ili će jednostavno zapostaviti učenje i posvetiti se druženju.  Dakle, potrebna im je ravnoteža. To se postiže prvo, realnim zahtevima i očekivanjima od deteta u vezi škole, a zatim pružanjem svake vrste pomoći detetu da ne zaostane. Podsticanje na redovan rad je veoma važno.
Dalje, treba da se pobrinemo da budu u okruženju gde je druženje i socijalni kontakt jednostavan. Neka deca lako ostvaruju kontakte a neka ne. Ako je dete stidljivo, ili se oseća neprijatno u društvu, jedna od najboljih stvari koju možemo učiniti za njih jeste da ih navdemo da učestvuju u nečemu gde su primorani da komuniciraju sa decom van onoga što je školsko gradivo, i tako budu skoro primorani da se socijalizuju. Odličan način da se to uradi je kroz vannastavne aktivnosti kao što su sport, muzika i pozorište ili ples. Oni će upoznati grupu dece, pa čak i ako nisu u najpopularnijem krugu te grupe, i dalje su deo grupe. Imaće više mogućnosti za druženje van škole, nastupi, takmičenja, izleti itd pa će tu stečenu veštinu komunikacije na kraju preneti na socijalne interakcije u školi.
Još jedan važan aspekt pomoći  detetu da se druži u školi je pomoć u ostvarivanju socijalnih kontakata van škole. Mi ne možemo da idemo sa njima u školu i da ih nateramo da se druže u školi, ali možemo im dati dovoljno vežbanja u socijalizaciji van škole, tako da to postane njihovo uobičajeno ponašanje. Kako to da uradimo?
Evo kako sam ja to radila.
Od najranijeg detinjstva postojala je obaveza da se bave nekim sportom, po svom izboru.
Takođe od najranijeg detinjstva, bili su obavezni  da prisustvuju svim značajnim skupovima familije i porodičnih prijatelja, slave, rođendani, veridbe, svadbe. Kada su to mogli da razumeju objasnila sam im da na taj način uzvraćaju poštovanje ljudima koji su nas pozvali. Kasnije, kada su imali više obaveza, unapred sam ih obaveštavala o datumima kako bi uskladili svoje obaveze.

Na tim skupovima su bili u situaciji da komuniciraju sa mlađom i starijom decom, vršnjacima i odraslima, sa ljudima različitog nivoa obrazovanja i različitih karaktera, i „mrgudima“ i šarmerima. Učili su kako da se ponašaju u različitim situacijama. Veoma sam zadovoljna njihovim socijalnim veštinama.

NE ZABORAVIMO, DRUŠTVENE VEZE SU SOCIJALNI KAPITAL.

PROČITAJTE I :
Moje dete - moja budućnost: Ponovo o ponašanju u školi ili o sistemu vrednosti
Moje dete - moja budućnost: Dečja igra
Moje dete - moja budućnost: Šta da upišem?
Moje dete - moja budućnost: Ponašanje u školi
Moje dete - moja budućnost: Trema/nesigurnost u sebe pred prijemni ispit
Učitava se...

Нема коментара: