Nasilje u porodici, i fizičko i psihološko je, na sreću,
postalo vidljivo, posebno nasilje nad ženama, decom i starima. O nasilju nad
starima se puno govori, postoji veliki broj institucija i organizacija kojima
se stari mogu obratiti. Veoma malo se govori o psihološkom nasilju nad
članovima porodice od strane starih roditelja. Ukoliko ste žrtva takvog
nasilja, dosta teško će te pronaći pomoć, iako ta vrsta maltretiranja može
ugroziti vaše zdravlje i razoriti vašu porodicu.
Pokušala sam da nađem članke o ovoj temi na internetu i,
posle duže pretrage pronašla veoma mali broj.
Ovaj članak se najozbilnije od svih pronađenih, bavi temom
nasilnih starih roditelja, pa ću ga preneti u potpunosti. Prevela sam ga bez
ikakvih izmena.
Distanciranje s ljubavlju: Postavljanje granica u nezdravim odnosima
Napisala: Carol Bradley Bursack
Kao članovi porodice mi se najčešće trudimo da ugodimo
starima, ali često u tome ne uspevamo. Ponekad ne uspevamo zbog dinamike i
obaveza u porodici, ali nije redak slučaj da naši stariji članovi porodice
nikada i ničim nisu zadovoljni. Ne govorim o starima koji su bolesni i trpe
nepodnošljivi bol, ili onima koji ne mogu da se kontrolišu zbog demencije ili
Alchajmerove bolesti. U tim slučajevima, treba potražiti pomoć stručnjaka da im
ublaži bol ili ih smestiti u odgovarajuću ustanovu ako kod kuće nisu bezbedni.
Mnogi na ovom forumu govore o brizi za roditelje koji su ih
zlostavljali čitavog života. Starenje, i problemi koji dolaze sa njim, će ovo
zlostavljanje učiniti još intenzivnijim. Ne, vaši roditelji možda neće moći više
da vas udare, ali gubitak fizičke snage će ponekad ojačati njihov jezik i od
njega stvoriti moćno oružje zlostavljanja.
Prirodno je za odraslu decu da vole svoje roditelje, i žele
da se brinu o njima u starosti. Ali ako su vas vaši roditelji zlostavljali kada
ste bili dete, kako da se brinete o njima, a da psihički ne povređujete sami
sebe, iako ste izloženi svakodnevnoj kritici i maltretiranju.
Mnogi savetnici sugerišu "distanciranje sa
ljubavlju." Distanciranje je metod
postavljanja granica da bi ste zaštititili
sebe. To znači da ćete odustati od ideje da možete da kontrolišete njihovo
ponašanje, ali i da ćete prestati da im dopuštate da oni kontrolišu vas. Teško
je. Potrebno je vežbati. Ali za mnoge, distanciranje funkcioniše.
Jedna stvar koja može da pomogne jeste da se shvati da dete
u nama, verovatno još uvek želi da bude prihvaćeno od svojih roditelja. Ako nam
se to ne dešava, čak i kad smo odrasli staratelji, to boli. Da se izborimo sa
tom potrebom, često pomaže da se nauči tehnika distanciranja.
Distanciranje će vaše roditelje naučiti da shvate da ne mogu
da vas kontrolišu, tako da će prestati da pokušavaju. Ponekad, samo ovaj korak
čini razliku, osoba koja je neprestano pritiskala dugmad za koju je znala da su
vaši okidači, počinje da shvata da to više ne funkcioniše. distanciranje sa
ljubavlju znači da ćete potvrditi da će
te brinuti o starom članu porodice ali nećete tolerisati zlobne istupe ili
nepoštovanje.
Postavite jasne granice. Ako se roditelj i dalje žali samo
da izazove vaša reakciju, ili da bi manipulisao vama, kritikuje vaš svaki potez
i generalno vas verbalno zlostavlja, recite mu da će te obezbediti da neko drugi brine o njemu, ko će
to učiniti na bolji način. Budite odlučni da to i učinite ako je potrebno.
Za to je potrebno nešto planiranja, naročito ako je roditelju
zaista potrebna stalna nega. Možda ćete morati da obezbedite pomoć za nekoliko
sati nedeljno, ili pokušajte da obezbedite pomoć po pozivu ili potrebi.
Ako je vaša situacija zaista nepodnošljiva, socijalne službe
mogu pomoći. Glavna stvar je, ne kolebati se. Ako kažete starijoj osobi koja
vas stalno vređa da to više nećete tolerisati i da će te pozvati pomoć i neko
vreme nećete vi brinuti o njoj, onda to i uradite.
Takve osobe uglavnom ne budu zadovoljne ni socijalnom
službom i tuđom negom, pa će ponovo tražiti da vi brinete o njoj, naravno
pristanite ali samo pod uslovom da promeni ponašanje.
Možda ćete morati da uzimate predah da pobegnete iz ovog
ponašanja dovoljno često vodeći računa o sopstvenim potrebama. Stavite tačku na
problem zlostavljanja postavljajući jasne granice, pozivajući pojačanje, i dajući
drugima da daju negu kada vam je potreban predah. Vi ne želite da budete osoba
koja "gubi", niti da tolerišete doživotno zlostavljanje. Ako ste
prepoznali da negativana osećanja isplivavaju u vama dok se brinete o nekoj
osobi, potražite pomoć.
Ponekad, situacija je toliko ozbiljna da, možda morate da se
obratite nekoj starateljskoj organizaciji. Redovno ih posećujte i uverite se koliko
nege dobijaju, ali ne dozvolite sebi da i dalje budete žrtva zlostavljanja. Ovo
je težak korak, ali u nekim slučajevima to je jedini izlaz iz začaranog kruga
maltretiranja.
Savetovanje takođe može enormno pomoći ako se nađete u ovoj
situaciji. Griža savesti zbog toga što ste negu roditelja prepustili drugima ne
može pomoći ali otkrivanje korena problema može. Briga o starima je dovoljno
teška i kada su samo čandrljivi ili zahtevni zbog starenja, senilnosti i zdravstvenih problema, ali kada su pravi zlostavljači , a situacija je
dugogodišnja, staratelju je zaista potrebna pomoć.
Source: http://www.agingcare.com
PROČITAJTE I:
Moje dete - moja budućnost: Moje dete laže!
Moje dete - moja budućnost: Ponovo o ponašanju u školi ili o sistemu vrednosti
Moje dete - moja budućnost: Dečja igra
Moje dete - moja budućnost: Šta da upišem?
Učitava se...
1 коментар:
Sve samnavedeno probala. Svi su se razbežali, a ona i dalje vlada. Očima ne mogu da je vidim, ali ima 91 i nko neće sa njomda ima posla.
Постави коментар